Inspirativna inkluzija počinje sa svima nama

Kako se bliži Međunarodni dan žena (8. ožujka), puno sam razmišljala o ovogodišnjoj temi, “Potaknuti uključivanje”. To je nešto što stvarno odjekuje sa mnom, ne samo u mom poslu vođenja Beyond Housinga zadnjih deset godina, već iu mom životu kao jedinog roditelja mog devetogodišnjeg sina.

Ja sam samohrani roditelj skoro sedam godina. Ja sam bila ta koja je posjećivala školske događaje, upoznavala učitelje i njegovatelje izvan nastave. Organiziram izvannastavne aktivnosti, datume igranja i praznike i upravljam svojim vremenom kako bih ih ostvario.

Spominjem ove stvari ne da bih se žalila, već radije da bih identificirala kako me to učinilo oštro svjesnim potrebe da svom sinu pokažem koliko žene doprinose, koliko marljivo možemo raditi, kako možemo biti više od supruga i majki ako je to ono što želimo, ali i kako žene i muškarci nisu ukorijenjeni za određene uloge, da možemo biti i njegovatelji i pružatelji usluga.

Naše uloge i sposobnost da ih obavljamo nemaju nikakve veze sa spolom. Kažem mu da je njegova baka bila znanstvenica, njegova teta Rah Rah je odvjetnica i izvršna direktorica u velikoj tvrtki, njegova sestrična je odvjetnica, a njegova mama je izvršna direktorica. Iako mu ovo trenutno nije tako cool kao Pokémoni ili košarka, nastavljajući razgovor o tome što žene mogu postići, nadam se da su njegova stajališta o jednakosti i uključenosti oblikovana nevjerojatnim ženama s kojima je u rodu.

Profesionalno, u Beyond Housingu, “Inspire Inclusion” savršeno je usklađen s našim organizacijskim vrijednostima, motivirajući nas da osiguramo da rodna ravnopravnost i inkluzija ne budu samo teme rasprava, već temeljni aspekti našeg svakodnevnog postojanja.

Naporno smo radili u Beyond Housingu kako bismo ravnopravnost spolova i inkluziju učinili dijelom našeg svakodnevnog rada. Usredotočili smo se na stvaranje radnog mjesta u kojem se svi, bez obzira na spol, osjećaju podržano i cijenjeno. Evo kratke snimke onoga što smo do sada postigli:

• Svatko tko je uzeo roditeljski dopust vratio se na svoj posao, što je ogromno za podršku zaposlenim roditeljima.
• Naš odbor je podijeljen po sredini, 50/50 muškaraca i žena, što nama ima smisla.
• Imali smo tri žene izvršne direktorice, što govori mnogo o našem stavu prema ženama na vodećim pozicijama.
• Žene čine 60% našeg izvršnog tima, što pokazuje da ozbiljno razmišljamo o rodnoj ravnopravnosti na vrhu.
• Hibridni rad za nas je postao norma, što našem timu daje određenu fleksibilnost, a našim klijentima daje fleksibilnost u načinu na koji pristupaju našim uslugama.
• Postavili smo i fleksibilne radne aranžmane za njegovatelje bilo kojeg rodnog identiteta, prepoznajući svačije potrebe.

Usred svih razgovora o jazu u plaćama između spolova, prilično je zadovoljstvo reći da je naša mala organizacija postigla paritet plaća. Možda nismo dovoljno veliki da bismo morali izvještavati o ovome, ali imamo dobar osjećaj da naša praksa ide u korist žena. Ovaj napor je naš način da se borimo protiv norme kako bismo postigli jednaku plaću, nešto na što smo doista ponosni. Ukazuje na veće promjene koje bismo željeli vidjeti u društvu, pokazujući koliko je važno rano početi poučavati pravednost i poštovanje.

Dugujemo veliku zahvalnost ženama koje su se borile za prava i izbore koje danas imamo. Zahvaljujući njihovoj snazi i predanosti, žene u Australiji danas imaju slobodu donositi vlastite odluke, bilo da se radi o obrazovanju, karijeri, braku, rađanju djece ili ostanku kod kuće. Ove čvrste žene koje su ustale i borile se za jednakost omogućile su nam da živimo život na svoj način. Ovog Međunarodnog dana žena slavimo ove nevjerojatne žene koje su nam pokazale što znači boriti se za ono što je ispravno.

Ova nastojanja pokazuju rezultate, poput sve većeg broja žena u državnim i teritorijalnim parlamentima i u odborima ASX 200 ovdje u Australiji, sa ženama koje drže 44% i 34,2% tih mjesta.

Imati žene u ulogama u donošenju odluka je ključno jer to znači da pitanja poput zdravstvene zaštite, obrazovanja i nasilja nad ženama dobivaju potrebnu pozornost. Izaziva stare stereotipe i postavlja put za sljedeću generaciju, osiguravajući da politike rade za sve.

Ali znam da moje iskustvo ne pokriva svačije. Kao bijela australska žena iz srednje klase koja je bila na sveučilištu, nisam predstavnik svih žena. Dužnost mi je prepoznati i stajati uz žene iz Prvog naroda, žene s invaliditetom, trans žene, queer žene, migrantice i žene koje žive u siromaštvu, priznati ih, stajati uz njih i zagovarati njihova prava. Ali nikada ne pretpostavljajući da znam što je najbolje za njih ili da govorim u njihovo ime.

“Potaknuti uključivanje” nije samo tapšanje po ramenima; to je ozbiljan poticaj za suočavanje s velikim problemom obiteljskog nasilja. Statistika je zastrašujuća: svaki tjedan ženu ubije njezin partner ili bivši partner, a jedna od šest Australki suočena je s fizičkim ili seksualnim nasiljem od strane partnera od svoje 15. godine. Ova kriza nije samo srceparajuća; to je također veliki razlog zašto žene i djeca završe kao beskućnici. Bijeg od nasilja često znači napuštanje doma bez igdje otići. Ova teška istina naglašava hitnu potrebu za čvrstom podrškom i politikama za pomoć onima koji su pogođeni obiteljskim nasiljem, osiguravajući im sigurno mjesto na koje mogu otići i priliku da počnu ispočetka.

Gledajući unatrag zadnjih deset godina i razmišljajući o tome što nas čeka, jasno je da još uvijek imamo dug put na putu prema rodnoj ravnopravnosti i inkluziji.

Ovog Međunarodnog dana žena ponovno se obvežimo da svijet učinimo sigurnijim, pravednijim mjestom za žene i djecu – mjestom gdje se svi osjećaju kao da zaista pripadaju, da su cijenjeni i da mogu napredovati.